Na pragu svojih tridesetih...

Ako ima netko tko me duže čita, zna da je postojala jedna mala koju sam sretao na njenom poslu. Cura 22 godine, u sretnoj vezi 6 godina, nije od onih što se daju okolo...Sve u svemu, svaka bi ju mama za snahu poželjela.
Ali stvari često nisu onakve kakve nam se čine i na stoti pogled.
Nakon onih početnih iskrica, ja sam valjda prvi put u životu dopustio gornjoj glavi da donese odluku i rekao NE. Već sam sam sebi dopizdio s glupostima, postao sam otac, drugo dijete dolazi za par mjeseci i imajući u vidu koliko sam tuge donio svima oko sebe, odlučih da šaranje sa strane više ne bi trebala biti moja zanimacija.

Za Novu godinu stigne mi od nje poruka:" sve najbolje mom najdražem _ _ _ _ _ _ . pusa!"

Jebem ti mala, ne znaš s kim se zajebavaš. I kada se hoću riješiti bludnih misli i radnji, ne date mi mira.
Zašto je velikom broju žena dovoljno uputiti par osmjeha i dati pokoji kompliment i već si na pola puta do kreveta?! Jesu li toliko naivne ili samo žele da mi steknemo takav dojam? Spava li u svakoj ženi potencijalna "kurva". Kažu da prilika čini lopova. Čini li prilika i preljubnicu?

Pola svog života analiziram žene. Uvijek sa bio dobar sa ženama. I one koje su tu bile samo za sex, mogle su u meni naći osobu od povjerenja, nekoga s kim razgovaraju o najintimnijim stvarima. Volio sam ih slušati, prikupljati podatke i pohranjivati ih. I kada pomisliš da imaš dovoljno iskustva i znanja o njima, uvijek se pojavi neka nova koja te iznenadi. Toliko su slične međusobno, a opet toliko različite.

Da skratim malo priču, ljepojka s početka posta mi jučer, u situaciji gdje je 20ak ljudi oko nas, napiše:"Želim te. Ovdje. I sad."

Haloooooo mala, plašiš me, takve stvari bih ja trebao tebi pisati. Ne igraj moju ulogu.
Znaš u kakvoj sam situaciji, znaš što sam prošao, šta će ti to u životu?!

"Nema veze. Samo reci kada i gdje i tvoja sam."

S jedne strane je moja želja da se uistinu smirim. Pogotovo u "svom dvorištu", a ako me prilika napravi lopovom negdje daleko...o tom potom.

S druge strane je prelijepa cura koju želi svaki muškarac kojeg poznam, sline oko nje, lome se za malo njene pažnje i nadaju se da bi nekad moglo nešto biti.
A ja to mogu uzeti kad poželim.
Jesam li sretan ili proklet? I hoću li uzeti zabranjenu jabuku?
Nadam se da neću...

Polako... nemojte odmah pomislit da se prodajem za pare. Ne,ne.
Prodajem se za toplu i humanu riječ, lijepu gestu ili nešto drugo iz izloga broj dva.
Razlog prodaje?
Zajedničko nastupanje na tržištu života i jačanje tržišne pozicije (zajedno smo skupa i te fore).
Što dobivate kupovinom?
"Simpatičnog" 29-godišnjaka izgubljenog u svijetu odraslih.
-higijena 5- kupam se češće nego subotom
-obrazovanje 4- što sam stariji, sve manje vjerujem da ću ikad diplomirat
-opća kultura - 5- kao joker u Milijunašu, garantirano vam dajem točne odgovore na pitanja do 1000 kn, dalje garancije nema ili si kupite Miočića
-kućanski poslovi 1- peglanje može,ako peglam sebi i da ne traje duže od 3 minute
- zrelost Neocjenjen- nema numeričke oznake koja bi mogla približno opisati tako nešto
- izdržljivost 5- od jutra do sutra pa još jednom nakon cigarete
- strpljenje 1- sad ili odmah, trećeg nema
-gabariti 3/4- 189/90, ali jebem ti pivo i trbuščić koji krene rast od njega

Početna cijena?
Dvije lijepe riječi ili jedan topli zagrljaj.

Licitirajte dame i gospodo :-))

Evo me opet nakon dugo vremena. Jučer mi je sinčina napunio mjesec dana. Cijeli moj svijet se sada vrti oko njega. Viđam ga svaka 3 do 4 dana, idem u kuću njegove majke i za sada to sasvim dobro funkcionira. Nakon svih napada od strane dotične, situacija je sada iznenađujuće mirna. Zajedno smo obavili svu papirologiju oko djeteta, vrijeme kod nje provodimo nas troje zajedno, čak se ponovo šalimo kao nekad. U biti sve je kao nekad samo bez fizičkog kontakta. Kojeg neće ni biti. Ali ljepše je uz osmijeh doći i otići, nego vodit rat u kojem nema pobjednika i u kojem naše dijete može biti najveći gubitnik.
Moja žena zna sve, vidim da se pomirila s tim da vodim brigu o djetetu i ne smeta joj. Imam osjećaj da će u bližoj budućnosti sasvim lijepo komunicirat s tim djetetom i to me silno raduje i daje mi snage.
Na sreću, žena mi je trudna 3 mjeseca i, za razliku od prve trudnoće u kojoj smo izgubili bebu, za sada je sve u redu i nadam se da će tako i ostati. Tako da bih uskoro drugi put trebao postati otac.
Zbog svega navedenog, iz pete brzine sam prešao u treću. Usporio sam način života, promjenio prioritete. Vjerovatno je bilo i vrijeme da se smirim.
Samo, teško da će to smirivanje ikada biti potpuno. To onda ne bih bio ja. Previše volim život da bih sa 29 živio umirovljenički. Znam, kad jednog dana budem odlazio gore, to sigurno neće biti u papučama i pidžami...

Što je bolji motiv od to dvoje, što bolje tjera ljude na borbu i što ih više potiče u ostvarivanju svojih ciljeva?
Trenutno sam izložen žestokom verbalno-psihičkom nasilju sa strane majke mog budućeg prvorođenog sina ("Kriza" ipak izgleda još nisam postao otac, ali očekuje se svaki dan). Da ne prepričavam i ne tušim i sebe samog ovim što doživljavam, recimo samo da sam izložen velikoj količini mržnje i pomaknute agresije. A kako nisam tip koji na udarac uzmiče korak nazad, nego vraća još žešće, u mojoj blizini je trenutno kao na frontu. Puca na sve strane.
Red uvreda, red laži, red prijetnji. Pa tako u krug. Bog mi je svjedok da sam pokušavao razumom riješavat sve probleme oko sebe. Ali više ne mogu. Ne možeš me gazit, ne možeš me jebat u ovo malo mozga što mi je ostalo.
Dakle, informacije su mi uskraćene, ne znam ništa osim da se sada vrtimo oko termina. Znači, šuti i čekaj da ti netko javi. Dobro. Mogu to. Ako i ne mogu, jednostavno moram.
Problem je u tome, ako me nema za sebe, onda ima dijete kojim mi prijeti. Mržnja je usmjerena na sve ljude koji su me valjda ijednom pozdravili u životu. Zašto?! Ne razumijem!
Aloooo, nema strana, nema moji tvoji. Ima samo dijete i ono što je najbolje za njega. Ako misliš da možeš dijete naučiti da me mrzi i lagati mu da ga ne želim, radi to. Ali imaš jedan veliki problem. To dijete će jednom narasti. I zanimat će ga istina. I saznat će ju. Samo da onda ne zamrzi manipulatoricu i lažljivicu.
Garantiram da 99% muškaraca ne bi napravilo što i ja da se našlo u mojoj situaciji. Ja sam išao protiv cijelog svijeta i uzdignute glave rekao da je dijete moje. Mogao sam negirati, kupit bar još godinu dana mira pa kad me sud natjera, otići na utvrđivanje očinstva. Ne, nisam dopustio da moje dijete ijednom itko može nazvati kopilem. To dijete ima oca koji je spreman pružiti mu sve na svijetu. I majku koja je spremna na sve samo da mi napakosti jer ju ne želim.
Ok, kažem joj danas, vidimo se onda kada nas pozovu. Na sud, u centar za soc. skrb, bilo gdje.
Ja ti na sud neću- kaže mi.
???
Prosvjetli me, kako onda zamišljaš da riješimo ovo?
Ti si pametan, smislit ćeš već nešto. Na sud ti se ionako neću odazvati pa ti misli kad ćeš prvi put vidjet dijete.
???
Jel ima kraja ovome???

Vjerujte da nema.
Pazite njenog pitanja-Zar bi ti pustio da ti djete bodu za taj test očinstva?
???
Krava mi prvi put stavlja bubu u uho, jel to dijete uopće moje?!
Naravno da se rodila sumnja u meni...i to sad, par dana prije poroda...
Čega se ona boji?
Ako sam prošao sve ovo da bi se pokazalo da dijete nije moje... bolje da ne razmišljam kako bih regirao.

I tako, dani prolaze, ja pucam po svim šavovima. Stvarno ne znam gdje je granica na kojoj ću eksplodirat. Ali imam osjećaj da je blizu...
Vidjet ćemo da li je jača njena mržnja prema svemu oko mene ili moja ljubav prema djetetu. Iako nisam od onih koji pretjerano vjeruju u sretne završetke.

U subotu idem na muški vikend, nas 4 prijatelja, sva 4 oženjena, idemo se dobro izraketirat alkoholom daleko od kuće, isplakat jedan drugom na ramenu, prespavat u hotelu i onda nazad ženama, djeci, problemima...
Možda mi to malo pomogne.

Dok ovo pišem možda sam postao otac, možda postajem otac... Sjedim na poslu, rješavam valjda stotinu tekućih problema i pokušavam razmišljati.
Ono što se činilo daleko, dešava se sada ili će se desiti za koji dan. Nisam siguran, ali po nekim malim znakovima, moguće je da je otišla u bolnicu.
U zadnja 3-4 mjeseca, između mene i majke mog budućeg djeteta se desilo dosta stvari o kojima nisam pisao niti ću pisati, ali recimo da sam prije 3 dana mogao reći:
- mali će se zvati .....
- nosit će moje i njeno prezime
- moći ću ga vidjeti kad poželim
- nakon poroda ćemo zajedno riješit potrebnu papirologiju
- aktivno ću sudjelovati u odgoju djeteta

Ali...kako je kod nas sve uvijek išlo iz krajnosti u krajnost, danas ne znam ništa. Dijete je opet iskorišteno kao mehanizam ucjene i osvete. Mlada dama si umišlja da bih trebao biti na koljenima i moliti za ono što mi i po Bogu i po ljudima pripada. A to je ono osnovno, da vodim brigu o svom djetetu. Ja nisam ni Višnjić ni Grdović niti bilo koji anonimni idiot koji nema snage ni hrabrosti voljet i borit se za malo stvorenje koje sam napravio, niti ima sile na ovom svijetu zbog koje bih ga se odrekao.

Znam da ovo što pišem djeluje smušeno, ali tako se i osjećam. Čeka me pravna bitka na koju sam prisiljen. Ako itko ima ikakvih iskustava sa ovakvim stvarima, neka da poneki savjet. Iskreno, ne znam ni odakle krenuti. Da li je Centar za socijalnu skrb mjesto gdje se trebam prvo obratiti? Kako mogu provjerit da li me navela kao oca? Mogu li se ikako izboriti da mali nosi moje prezime? Može li ona odvesti dijete daleko bez mog pristanka?
Da se razumijemo, ja dijete ne želim odvojiti od majke iako bih ga ja uzeo sebi da ona to ponudi (a neće).
Ja želim samo ono na što imam pravo. I molim da se eventualni komentari ne pretvore u nepotrebno moraliziranje i zauzimanje stajališta MUŠKI za oca- ŽENE za majku. Ja sam samo osoba koja želi živjeti uz svog sina!

Kako bi rekao Đole(modificirano) :" ...od sreće tugu tka, moja prosta duša slavonska..."

Zbog "ljudi" kao Ponoćna, želim vam svima lijep i lagodan život...
A tebi Ponoćna ne zamjeram što si si umislila da si Jelena Veljača i Roman Majetić utjelovljeni u jednu osobu, nego što si okolo komentirala stvarne živote ljudi pod krinkom svoje laži... Da je laž ostala samo na tvom blogu, razumio bih... Sretno ti u životu... najiskrenije.

Zbogom svima... vidimo se u nekom drugom cirkusu...

.

.

.

.

.

.